01Broj koji svakoga iznenadi
Klip od deset sekundi pri 25 sličica u sekundi treba 250 fotografija. Pri intervalu od četiri sekunde to je gotovo sedamnaest minuta uz stativ. Podigni to na zadovoljavajuću sekvencu od trideset sekundi i tu si pedeset minuta, a gotov komad od dvije minute traje većinu dana. Time-lapse je najzahtjevnija stvar za strpljenje koju možeš raditi s fotoaparatom, a gotovi klipovi su toliko kratki da ga ljudi dosljedno podcjenjuju za faktor pet.
Isplaniraj to prije nego što se negdje odvezeš. Ponesi nešto za sjedenje, više baterije nego što misliš i pomiri se s tim da ćeš u jednom izlasku dobiti dvije ili tri upotrebljive sekvence, a ne deset.
02Odabir intervala
Pravilo je jednostavno: interval mora biti dovoljno kratak da se ništa važno između kadrova ne pomakne za više od malog dijela kadra. Ako oblak prijeđe cijelu tvoju kompoziciju u dvije minute stvarnog vremena, a ti snimaš svakih osam sekundi, taj oblak skače u vidljivim koracima i klip treperi. Prepolovi interval i teći će.
Važna nije stvarna brzina motiva nego njegova prividna brzina u tvom kadru, pa žarišna duljina mijenja odgovor. Isti oblak snimljen na 200mm treba puno kraći interval nego na 16mm, jer prelazi kadar daleko brže. Kad nisi siguran, snimaj kraće nego što misliš: u montaži uvijek možeš izbaciti svaki drugi kadar, a kadar koji nije snimljen ne možeš izmisliti.
03Vrijeme zatvarača: razlika između glatkog i treperavog
Postavi zatvarač na otprilike pola intervala. To je time-lapse inačica pravila od 180 stupnjeva u videu i najveća je pojedinačna razlika u kvaliteti između amaterskog i profesionalnog time-lapsea. Svaki kadar nosi dovoljno zamućenja pokreta da se preklopi sa sljedećim, pa se kretanje doživljava kao neprekinuto, a ne kao niz zamrznutih trenutaka.
Po danu to znači ekspoziciju od dvije sekunde pri intervalu od četiri sekunde, što je nemoguće bez jakog neutralnog ND filtra. ND od 6 ili 10 stopova standardna je time-lapse oprema upravo zato. Ako ne možeš tamo doći, kraći zatvarač i dalje radi, samo izgleda primjetno isprekidanije, a učinak je gori što je motiv brži.
04Dvije stvari koje treba isključiti prije početka
Autofokus i stabilizacija slike. Autofokus će lagano tražiti fokus između kadrova, a sitne razlike pokazat će se kao pulsirajuća mekoća. Stabilizacija na stativu pokušava ispraviti pokret kojeg nema i može pomaknuti kadar kroz stotine ekspozicija. Zaključaj fokus ručno, isključi stabilizaciju i koristi ručnu ekspoziciju da fotoaparat ne mjeri svjetlo iznova i ne stvara treperenje.
Automatski balans bijele. Isti razlog. Ako ostane na automatskom, mijenjat će se u malim koracima između kadrova i stvarati treperenje boje koje je naknadno zamorno uklanjati. Postavi ga jednom, na Kelvine, i ostavi. Ako snimaš RAW, kasnije ga možeš promijeniti za sve kadrove odjednom, što je drugi razlog za RAW kad god se svjetlo mijenja.
05Često postavljana pitanja
Dvije do pet sekundi za normalan oblak, jedna do dvije za brz olujni oblak, do osam za visoke tanke cirruse. Ako oblak prijeđe tvoj kadar za manje od dvije minute stvarnog vremena, idi kraće.
Otprilike pola intervala, time-lapse oblik pravila od 180 stupnjeva. Svaki kadar dobije dovoljno zamućenja pokreta da se stopi sa sljedećim. Po danu za to treba jak ND filtar.
RAW kad god se svjetlo mijenja tijekom sekvence, a to je svaki izlazak sunca, zalazak i prijelaz iz dana u noć. JPEG je opravdan za duge sekvence pri stalnom svjetlu. Zapamti da sekvenca od 3,000 kadrova znači 3,000 okidanja mehaničkog zatvarača.
Gotovo uvijek zbog automatske ekspozicije, automatskog balansa bijele ili blende koja se ponovno postavlja između kadrova. Zaključaj ekspoziciju i balans bijele ručno. Na nekim objektivima rad s posve otvorenom blendom izbjegava sitne nedosljednosti dijafragme koje uzrokuju ostalo.